Osnovna škola "Šećerana" Šećerana

Sedmu se godinu u Hrvatskoj obilježava tjedan psihologije. Svrha obilježavanja je  približavanje i predstavljanje psihologije široj zajednici. Osim toga, želi se pokazati sva širina uključenosti psihologijske teorije i prakse u život pojedinca i zajednice.

Sedmu se godinu u Hrvatskoj obilježava tjedan psihologije. Svrha obilježavanja je  približavanje i predstavljanje psihologije široj zajednici. Osim toga, želi se pokazati sva širina uključenosti psihologijske teorije i prakse u život pojedinca i zajednice.

Naša se škola priključila  tom obilježavanju radionicom na temu Altruizam - zašto je dobro činiti dobro?, kao i uređenjem školskog panoa. Altruizam je želja za pomaganjem drugoj osobi čak i ako ono podrazumijeva gubitak za osobu koja pomaže. Četiri su pitanja na koje psiholozi koji se bave proučavanjem altruizma pokušavaju odgovoriti:

-zašto ljudi pomažu?

-zašto neki ljudi pomažu češće od drugih?

-kada će ljudi pomagati?

-kako u većoj mjeri potaknuti pomaganje?

Evolucijska teorija zastupa tezu da ljudi pomažu genetskim srodnicima jer tako osiguravaju preživljavanje vlastitih gena (selekcija srodnika). Nadalje, smatra se da ljudi pomažu strancima nadajući se da će i oni primiti pomoć kada im bude potrebna. Neke druge teorije, kao što je teorija socijalne razmjene tumači pomaganje kao vaganje dobitaka i gubitaka. Ljudi pomažu zbog vlastitih interesa, tj. u situacijama u kojima dobici (npr. priznanje, pohvala, oslobađanje od vlastite nelagode) zbog pomaganja nadmašuju gubitke. Nasuprot ovim teorijama, hipoteza empatija - altruizam pretpostavlja da je takvo ponašanje motivirano samo empatijom i suosjećanjem s osobama kojima je potrebna pomoć.

Odgovor na pitanje zašto neki ljudi pomažu češće od drugih je višestruk. Postoje i osobni i situacijski čimbenici koji mogu potaknuti temeljne motive za pomaganjem. Jedan od osobnih čimbenika je altruistična ličnost - neki ljudi su jednostavno skloniji pomaganju od drugih. Drugi osobni čimbenik je spol, no to ne znači da muškarci više pomažu od žena ili obrnuto, već se razlikuje način na koji to čine. Tako će muškarci češće pomagati junački ili kavalirski, a žene na način koji predstavlja dugotajnu predanost. Dobro ili loše raspoloženje, za razliku od neutralnog, može povećati pomaganje. Dobro raspoloženje  potiče nas da vidimo dobru stranu drugih ljudi, a onda smo skloniji pomoći. Loše raspoloženje povećava pomaganje jer ćemo se zbog pomaganja drugome osjećati dobro, što nas izvlači iz depresije. Socijalne odrednice altruističnog ponašanja uključuju ruralnu nasuprot urbane okoline, pri čemu je veća vjerojatnost da će se pomaganje javiti u ruralnom okruženju. Razlog tomu može biti u činjenici da su ljudi u gradovima bombardirani različitim podražajima, te se onda drže za sebe. Efekt broja promatrača naglašava utjecaj broja promatrača na to hoće li pomoć biti pružena ili ne: što je manje promatrača, osoba je sklonija pomoći.

Istraživanja su pokazala da se poučavanjem o prosocijalnom, odnosno altruističnom ponašanju povećava svijest ljudi o tome zašto ponekad ne pomažu, sa sretnim završetkom da u budućnosti više pomažu. Također, ako ljude potičemo da volontiraju, a istovremeno zadržavamo kod njih osjećaj da slobodno odabiru hoće li to učiniti ili ne, povećavamo namjere da ponovno volontiraju u budućnosti.

Anastazija Kalčić, psiholog pripravnik

Sedmu se godinu u Hrvatskoj obilježava tjedan psihologije. Svrha obilježavanja je  približavanje i predstavljanje psihologije široj zajednici. Osim toga, želi se pokazati sva širina uključenosti psihologijske teorije i prakse u život pojedinca i zajednice.

Sedmu se godinu u Hrvatskoj obilježava tjedan psihologije. Svrha obilježavanja je  približavanje i predstavljanje psihologije široj zajednici. Osim toga, želi se pokazati sva širina uključenosti psihologijske teorije i prakse u život pojedinca i zajednice.

Naša se škola priključila  tom obilježavanju radionicom na temu Altruizam - zašto je dobro činiti dobro?, kao i uređenjem školskog panoa. Altruizam je želja za pomaganjem drugoj osobi čak i ako ono podrazumijeva gubitak za osobu koja pomaže. Četiri su pitanja na koje psiholozi koji se bave proučavanjem altruizma pokušavaju odgovoriti:

-zašto ljudi pomažu?

-zašto neki ljudi pomažu češće od drugih?

-kada će ljudi pomagati?

-kako u većoj mjeri potaknuti pomaganje?

Evolucijska teorija zastupa tezu da ljudi pomažu genetskim srodnicima jer tako osiguravaju preživljavanje vlastitih gena (selekcija srodnika). Nadalje, smatra se da ljudi pomažu strancima nadajući se da će i oni primiti pomoć kada im bude potrebna. Neke druge teorije, kao što je teorija socijalne razmjene tumači pomaganje kao vaganje dobitaka i gubitaka. Ljudi pomažu zbog vlastitih interesa, tj. u situacijama u kojima dobici (npr. priznanje, pohvala, oslobađanje od vlastite nelagode) zbog pomaganja nadmašuju gubitke. Nasuprot ovim teorijama, hipoteza empatija - altruizam pretpostavlja da je takvo ponašanje motivirano samo empatijom i suosjećanjem s osobama kojima je potrebna pomoć.

Odgovor na pitanje zašto neki ljudi pomažu češće od drugih je višestruk. Postoje i osobni i situacijski čimbenici koji mogu potaknuti temeljne motive za pomaganjem. Jedan od osobnih čimbenika je altruistična ličnost - neki ljudi su jednostavno skloniji pomaganju od drugih. Drugi osobni čimbenik je spol, no to ne znači da muškarci više pomažu od žena ili obrnuto, već se razlikuje način na koji to čine. Tako će muškarci češće pomagati junački ili kavalirski, a žene na način koji predstavlja dugotajnu predanost. Dobro ili loše raspoloženje, za razliku od neutralnog, može povećati pomaganje. Dobro raspoloženje  potiče nas da vidimo dobru stranu drugih ljudi, a onda smo skloniji pomoći. Loše raspoloženje povećava pomaganje jer ćemo se zbog pomaganja drugome osjećati dobro, što nas izvlači iz depresije. Socijalne odrednice altruističnog ponašanja uključuju ruralnu nasuprot urbane okoline, pri čemu je veća vjerojatnost da će se pomaganje javiti u ruralnom okruženju. Razlog tomu može biti u činjenici da su ljudi u gradovima bombardirani različitim podražajima, te se onda drže za sebe. Efekt broja promatrača naglašava utjecaj broja promatrača na to hoće li pomoć biti pružena ili ne: što je manje promatrača, osoba je sklonija pomoći.

Istraživanja su pokazala da se poučavanjem o prosocijalnom, odnosno altruističnom ponašanju povećava svijest ljudi o tome zašto ponekad ne pomažu, sa sretnim završetkom da u budućnosti više pomažu. Također, ako ljude potičemo da volontiraju, a istovremeno zadržavamo kod njih osjećaj da slobodno odabiru hoće li to učiniti ili ne, povećavamo namjere da ponovno volontiraju u budućnosti.

Anastazija Kalčić, psiholog pripravnik